To je malo more, s previše soli i veoma izolovano. Počelo je da se formira prije otprilike sto miliona godina —kako su se Alpe izdizale— a njegov jedini važan otvoren prolaz je njegovo ušće u Atlantski okean: Gibraltarski prolaz. Njegove poznate, tople i svečane vode se teško obnavljaju.
Povlašteno kulturnim naslijeđem koje pripovijeda priču o svim, ili skoro svim, velikim civilizacijama, Sredozemno more privlači više od 200 miliona turista svake godine.
Ali njegov uspjeh je istovremeno i njegova propast. Masovni i neregulisani turizam je među glavnim uzrocima koji naše more, u kojem se kupamo, čini bolesnim.
Do trećine svjetskog pomorskog prometa plovi kroz njegove vode. Prema Programu Ujedinjenih nacija za okoliš, oko 2.000 plovila, svako pojedinačno težine preko 100 metričkih tona, je u nekom trenutku u vodama Sredozemlja.
Pati od još nekih bolesti koje bismo mogli navesti: prekomjerni ribolov, neograničena proizvodnja u akvakulturi i uticaj platformi za vađenje nafte… Osim toga, oko 200 hemijskih, petrohemijskih i energetskih postrojenja neumorno radi na njegovim obalama.
Sav ovaj ljudski pritisak uzrokuje ozbiljne posljedice. Ekološke grupe izvještavaju o masovnim pomorima kornjača i sredozemnih tuljana. Također predviđaju izumiranje atlantske tune koja migrira u Sredozemlje radi mrijesta, kao i podvodnih livada Posidonia oceanica, endemske morske trave koja podupire velik dio biološke raznolikosti ovog mora.
Sa samo 1% svjetske okeanske vode, Sredozemno more je dom za 8% svjetske biološke raznolikosti, trenutno ugrožene.
Klimatske promjene u ovom malom moru
Izuzetna jedinstvenost Mare Medi Terraneum —„mora u sredini zemlje“—, malenog i skoro potpuno okruženog kopnom, čini učinke klimatskih promjena posebno štetnim.
Naučna studija koju su proveli istraživači iz Španskog instituta za okeanografiju (IEO, prema španskoj skraćenici) nedavno je pokazala da je stopa povećanja temperature i saliniteta voda zapadnog Sredozemlja ubrzana od sredine 1990-ih i sugeriše da se temperatura površine povećava do dva stepena po vijeku.
Tokom 21. vijeka, zagrijavanje površine mora će gotovo sigurno nastaviti rasti i povećati se za 1 do 4 ºC, zavisno o ostvarenju scenarija (niske ili visoke emisije stakleničkih gasova), a vjerovatno je da će se duboke vode u Sredozemlju zagrijavati više nego u drugim svjetskim okeanima.
Izvještaj Naučne procjene uticaja klimatskih i okolišnih promjena u Sredozemnom bazenu koji je pripremila grupa od preko 80 naučnika, eksplicitno navode štetu koju Sredozemnom moru nanose klimatske promjene.
Za početak, porast nivoa mora: Izvještaj sugeriše da će do 2100. godine preći jedan metar, što je u skladu s najpesimističnijim scenarijem predloženim za cijelu planetu u nedavnom izvještaju IPCC-a (Međuvladin panel o klimatskim promjenama).
Trećina njegovog stanovništva su ljudi s nedovoljnim finansijskim sredstvima koji žive vrlo blizu mora. Oni su najranjiviji i stoga će biti najviše pogođeni, jer imaju malo opcija za zaštitu ili preseljenje.
Samo u Sjevernoj Africi, sredstva za život najmanje 37 miliona ljudi će biti ugrožena.
Salinizacija tla će uticati na poljoprivredu u deltama i ušćima rijeka kao što su Nil, ali i Ebro, Rhone i Po. Toplotni talasi i suše će se povećati i teško pogoditi Španiju.
Stanovnici riječnih slivova na Bliskom istoku i Srednjem istoku će biti izloženi ozbiljnim nestašicama vode. Studija procjenjuje da će 2040. godine oko 250 miliona ljudi u ovoj regiji patiti od siromaštva vodom —imaće manje od 1.000 kubnih metara po stanovniku godišnje. Ova situacija, upozoravaju naučnici, mogla bi dovesti do povećanja sukoba i masovnih migracija.
Većina uticaja klimatskih promjena je pogoršana drugim ekološkim izazovima kao što su povećana urbanizacija i turizam, intenziviranje poljoprivrede, prekomjerni ribolov, degradacija tla, dezertifikacija i zagađenje (zraka, zemlje, rijeka i okeana).
Zakiseljavanje vode i gubitak biološke raznolikosti
Zakiseljavanje okeana zbog povećanja nivoa atmosferskog ugljen-dioksida dodatno doprinosi kombinaciji faktora koji će dovesti do zastrašujuće budućnosti.
Prema podacima MedSeA koji proučava zakiseljavanje Sredozemnog mora u promjenjivoj klimi za posljednjih 25 miliona godina, površina Sredozemnog mora imala je prosječan pH od 8,2; a sada je pala na 8,1.
Korozija kalcijum-karbonata koji koriste korali i organizmi koji grade školjke je direktna posljedica zakiseljavanja vode. Korali umiru, ali invazivne vrste preživljavaju.
Sredozemno more je napadnuto mnogim neautohtonim vrstama koje dolaze uglavnom iz Crvenog mora, ali i kroz Gibraltarski prolaz, uslijed brodarstva i povećanja akvakulture.
Očekivane posljedice su povećanje pojave meduza, mukoznih naslaga i cvjetanja algi, smanjenje populacija komercijalnih riba i ukupni gubitak biološke raznolikosti zbog izmijenjene fiziologije i ekologije većine morskih organizama.
Nezaustavljivi prekomjerni ribolov
WWF procjenjuje da je ilegalni, neregulisani i neprijavljeni (IUU) ribolov uobičajena praksa, posebno u vodama Libije i Italije. Na primjer, prema WWF-u, iz Sredozemnih voda godišnje se izlovljava više nego dvostruko dozvoljene količine plavorepe tune.
Proizvodnja morske hrane je ugrožena neodrživim ribolovnim praksama, invazijom neautohtonih vrsta, zagrijavanjem voda, zakiseljavanjem i zagađenjem, što zajedno može dovesti do lokalnog izumiranja više od 20% eksploatisanih riba i morskih beskičmenjaka do 2050. godine.
Malo zaštićenih područja
Drugi problem je nedostatak zaštićenih morskih područja. Samo 4% Sredozemnog mora je službeno zaštićeno, uglavnom u vodama zemalja EU.
WWF lobira kod EU da proširi zaštitu na 10% svojih voda Sredozemnog mora kako bi se postigli novi ciljevi postavljeni Konvencijom o biološkoj raznolikosti iz 2010. godine.
WWF također pokušava pomoći zemljama koje nisu članice EU, kao što su Hrvatska, Libanon, Libija i Crna Gora da stvore zaštićena morska područja.
Mikro i makro zagađenje
Zatvorenost Sredozemnog mora znači da ono što se baci u more uglavnom i ostaje tu. Od Industrijske revolucije, naše more je postalo bazen za teške metale i druge zagađivače, poput polihlorisanih bifenila.
Shodno tome, Sredozemno more je najzagađenije plastikom na svijetu. Prema Fondaciji Aquae, u njemu se nalazi između 20-54% svjetskih mikroplastičnih čestica, a procjenjuje se da je 95% otpada koji pluta u ovom moru plastika.
Godine 1976. nekoliko mediteranskih zemalja usvojilo je Barselonsku konvenciju za zaštitu Sredozemnog mora od zagađenja. To je bio samo jedan od mnogih programa koji nisu uspjeli postići pravno obavezujuću ekološku politiku za cijelo Sredozemno more. Iako sada možemo, zahvaljujući tome, plivati na plažama Barcelone, što je do skoro bilo nezamislivo.
Da li se brinemo za more?
Postizanje pravno obavezujućih ekoloških politika za cijelo Sredozemlje i dalje ostaje zahtjevno. Razlike među 23 zemlje u regiji, uključujući ekonomske razlike između bogatih i siromašnih, dugotrajne oružane sukobe, različite političke orijentacije između njih: zemlje Evropske Unije (uključujući Francusku, Grčku, Italija i Španiju), zemlje koje se nastoje priključiti EU (poput Albanije, Hrvatske, Crne Gore i Turske), zemlje s nedavnim političkim krizama (poput Alžira, Egipta, Libije i Tunisa), te zemlje koje drugi u Sredozemlju smatraju političkim neprijateljima (poput Kipra i Izraela).
Sredozemlje je bilo kolijevka civilizacija bez kojih ne bismo mogli objasniti odakle dolazimo: egipatska, helenska, rimska i osmanska kultura su vrijedne spomena. Možda se, pozivajući se na naše korijene, može izgraditi nova civilizacija ujedinjenih naroda kako bi Sredozemno more ostalo zdravo i produktivno za buduće generacije.
MEDNIGHT ima jedan cilj: integraciju svih mediteranskih zemalja pod jednom zastavom kako bi svi zajedno podijelili zadatak brige za naše more.